Ovo je pitanje koje postavljaju pacijenti, doktori, terapeuti i homeopati. Kako je moguće da tako mala kuglica, kapljica, ili gotovo neprimjetno razrijeđena “vodica” može imati efekat na tijelo, pogotovo kada klasični lijekovi u sve većim dozama ponekad nemaju? Kako nešto toliko minimalno može izazvati značajan, da ne kažemo, maksimalan efekat?

Prvo, za razliku od klasičnih lijekova koji prolaze kroz sistem varenja, homeopatski lijek djeluje preko nervnih završetaka na jeziku. Na taj način, njegovo djelovanje se odvija na energetskoj razini, posredstvom tzv. eternog tijela. Eterno tijelo je energetski sloj koji omogućava komunikaciju između organa, obično posredovanu nervnim signalima, hormonima i drugim biološkim procesima.

Kod bolesti koja izaziva specifične simptome, homeopata nastoji pronaći lijek čiji simptomi najviše nalikuju onima koje pokazuje pacijent (tzv. totalitet simptoma). Homeopatski lijek predstavlja “vještačku bolest” (artificial morbific disease), dok simptomi pacijenta odražavaju prirodnu bolest. Princip homeopatije kaže da dvije slične bolesti ne mogu istovremeno egzistirati u tijelu – jača će potisnuti slabiju. Zato homeopata bira lijek koji je samo malo “jači” od prirodne bolesti pacijenta.

Nakon uzimanja lijeka, vještačka bolest lijeka istiskuje prirodnu bolest iz tijela, ali ono što je ključno jeste da vještačka bolest ne narušava vitalnu silu pacijenta. Upravo proces dinamizacije (potenciranja) lijeka – serijskog mućkanja i razrjeđivanja – čini lijek sposobnim da djeluje na energetskoj razini bez fizičkog opterećenja organizma.

Kada vještačka bolest preuzme “mjesto” prirodne bolesti, vitalna sila pacijenta je stimulisana da odgovori. Taj odgovor prepoznajemo kao aktivaciju imunog sistema, koji tada reorganizuje svoje resurse, “raspoređuje vojnike” i oslobođenom energijom završava proces ozdravljenja.

Ova delikatna ravnoteža između odabira pravog lijeka, njegovog potenciranja i stimulacije vitalne sile čini homeopatiju jedinstvenim i moćnim sistemom liječenja.

Kao i svaka drugi zdravstveni problem, problem kalcifikacije kostiju jeste višeslojan te se proteže od emotivnog do metaboličkog. Osteoporoza je poroznost kostiju, dok je ostepenija blaža forma sličnog problema. Obje situacije mogu izazivati bolove u specifičnim dijelovima tijela, kao što su stopala, kukovi, ledja i slično.

Na emotivnom nivou to je gubitak vrijednosti i motivacije što rezultira u obeshrabrenost. Osjećaj obeshrabrenosti može se dogoditi iz više razloga, ali se često dogodi kad smo umorni od borbe da li protiv autoriteta ili protiv ljudskih zakona i nametanja. Žene često pate od osteoporoze početkom menopauze radi gubitka estrogena, ali i zbog podsvjesnog osjećaja beskorisnosti. Sada kada je prošlo vrijeme rađanja, brige oko djeca, bezbrojnih dnevnih obaveza, čemu služim ja kao žena? Rađati vise ne mogu, djeca su našla svoj put, na poslu je sve ustaljeno i monotono. Kome ja imam sada imam da se dokažem? Žene mogu osjećati veliku tugu u ovom stadiju života, kao da se njihov svijet polako raspada. Da li to znači i raspadanje kostiju na fizičkom nivou?

Ova simptomatologija lekcija je veće tolerancije prema sebi, kao i prihvatanja procesa starenja. Problem poziva na novu kreativnost i kao i vlastiti duhovni rast. Bez obzira koliko strašno zvučalo mi se jednim velikim dijelom i pripremamo za beztežinski život – život duše.

Na fizičkom nivou izgleda kao da su kosti zaboravile kako da apsorbuju i ugrade kalcij. Postale su propusne jer je centar za kontrolu kalcija oslabio tzv. paraštitne žlijezde.

U homeopatskom tretiranju osteoporoze bitno nam je reprogramirati paraštitne žlijezde i “podsjetiti” ih na pravilnu ugradnju kalcija u kost (jačanje osteoblasta), te da višak kalcija oslobode iz kosti (razgradnja kostiju kroz osteoklaste). Ovo znači i da treba podsjetiti tijelo da ne odlaže kalcij u meko tkivo stvarajući kalcifikate, simptome smrznutog ramena, kalcifikate u mozgu, ili ekzostoze.

Neki od osnovnih lijekova za osteporozu su:

Calcium carbonicum – lijek napravljen od ljušture školjke koji se koristi za jačanje kostiju kod specifičnih konstitucija sljedećih osobina; od malih nogu imaju problem sa asimiliranjem hrane i minerala, cijeli život se bore sa viškom kilaže, neodlučni su i nedostaje im prodornosti.

Calcium floratum – jačanje zuba i kostiju pogotovo kad se krhkost zuba i kad je potrebno ojačati enamel zuba.

Silicea – silicij oksid koji je koristan kod osoba sa lomljivim noktima, zubima i slabom kosom, a obično su to osobe koje su po prirodi vrlo principijelne, nenametljive, i rijetko gube svoj životni cilj iz vidika.

Jačati kosti možete kroz korištenje homeopatskih minerala (ako želite saznati više pročitajte ovdje Homeopatski minerali – Šuslerove tkivne soli)

Loš metabolizam kalcija takođe se očituje i kod koštanih izraslina na tijelu, na mjestu gdje već postoji kost. To su tzv. ekzostoze koje su zapravo nakupine kalcija I dešavaju se usljed neke traume ili povrede. Tijelo često detektira povredu kao potrebu da obnovi tkivo te počinje da šalje višak kalcija na to mjesto u nadi da će ga dodatno zacijeliti. Nekad se može dogoditi da se proces odlaganja kalcija u povrijeđen dio tijela traje duže nego je to potrebno. U tim slučajevima, lijek Hekla lava (potencirana vulkanska lava koja sadrži razne minerale i aktivne supstance zemlje) može pomoći kod razgradnje tvrdokornih kalcifikata, te prekida dodatne kalcifikacije tog dijela tijela. Ovo se pogotovo može dogoditi kod povrede vilice, trauma vilice ili trauma kod vađenja zuba, gdje se povrijedjeni dio vilice dodatno kalcificira.

Dodatno, kompresi ricinusovog ulja mogu biti korisni u razgradnji raznih kalcifikata (da, čak i kod simptoma smrznutog ramena gdje je kalcifikat problem).

Za uspostavljanje ispravnog metaboličkog procesa u tijelu, potrebno je balansirati minerale unutar tkiva. Osnovni minerali su: natrij, kalij, magnezij i kalcij. U modernom vremenu gdje voda i tlo nemaju dovoljno minerala, ljudsko tijelo često pati od nedostataka istih, što konsekventno utiče na druge oligoelemente u tijelu. S obzirom da minerali predstavljaju bazu za kreiranje hormona, enzima i drugih elemenata u tijelu, rad sa mineralima je bitan isto onoliko koliko je bitno imati uravnoteženu i kvalitetnu ishranu.

Uzroci bolesti često ostaju misteriozni i zanemareni, dok se fokus premješta na simptome. Pacijent i liječnik vrte u krug ne videći drvo od šume. U medicini, bolest za koju se ne zna uzrok naziva se idiopatskim (grčki; idios – svoj, pathos – patnja). Po ovome, idiopatska bolest je svojstvena samo vama – vi pravite uzrok i vaše tijelo kreira simptome. Neznanje o uzroku bolesti često izaziva osjećaj nemoći i grozničavo traganje za rješenjem.. Šta dalje? Kako će se ovo izliječiti? Šta moram promijeniti u životu ako ne znam uzrok svoje bolesti? Moram li sa ovim živjeti do smrti?

Hronični sindrom umora, iritabilno crijevo, fibromijalgija, reumatski artritis, migrene, samo su neke od bolesti za koje se, u medicini, ne poznaje uzrok, te se one nazivaju idiopatskim. Šta zapravo uzrokuje ove probleme? Heilkunstleri su detektivi koji traže uzroke, jer ako ne rijesimo uzrok bolesti, rizikujemo da će se te bolesti vratiti galopirajućim korakom u skorijoj budućnosti, čim se stvore pogodni uslovi.

Ako tražite uzroke za vaše tegobe, okrenite glavu u smjeru:

– Produžene emotivna bol ili potiskivanja emocija u nekom periodu u vašem životu

– Iznenadni šok ili iznenadna tragična vijest koju ste primili kad ste se najmanje nadali

– Udarac, uboj, trovanje ili fizička trauma kroz saobraćajni udes, ili neubičajne namirnice koje ste konzumirali tokom ekzotičnih putovanja.

– Korištenje medicinski lijekova u djetinjstvu i adolescentskom dobu (pumpice za astmu, ekstencilin zaštitne injekcije za streptokokne infekcije, serije antibiotika, lijekova za bolove, antipiretike i slične).

– Kombinacije imunizacija (vakcina) koje su po dr.Mouldenu najsličnije moždanoj ishemiji (nedostatku kisika u mozgu)

Uzroci bolesti su najčešće kombinacija gore-navedenih situacija koje vješto, kao zmija sa hiljadu glava, prodiru kroz sve elemente našeg bića mijenjaući oblike tj. simptome. Navigiranje kroz simptome često ide sa postavljanjem najznačajnijih pitanja „kada je to bilo, kako ste se osjećali, šta se tada dogodilo u vašem životu”.

Započnite vođenje dnevnika simptoma i ključnih događaja iz svog života – ovo može biti prvi korak u razumijevanju uzroka vaše(ih) bolesti.